Omogućuje da razdvoji 3D informaciju u ono što vidi svako oko, binocular faktori.
Gledanje jednim okom također proizvodi 3D informaciju, ali sa monocular faktorima.
Da se dobije stereoskopski pogled potrebno je za oba oka stvoriti dvije različite slike.
Sve što je potrebno su ustvari dvije perspektivne projekcije iste scene sa malo različitim projekcijama.
Povećana je potrošnja resursa (procesor, memorija, grafička kartica).

Monocular faktori:

• Fokus – dovodimo neki objekt u fokus, objekti koji su u daljini izlaze iz fokusa, daje inf. o udaljenosti
• Paralaksa pokreta (engl. parallax) – predstavlja kretanje objekata u odnosu jedan na drugoga, tu su važni pozicija i veličina objekta, vidni kut
• Maskiranje (engl. masking) – jedan objekt je djelomično skriven od drugog objekta, što znači da je vidljiv objekt bliže od djelomično skrivenog
• Svjetlost i sjene – lokacija, smjer, obris, i veličina sjene objekta odaje informacije o lokaciji objekta i o objektu na kojeg sjene padaju
• Veličina – usporedba veličine jednog objekta u odnosu na drugi objekt daje informaciju o veličini i udaljenosti objekta u odnosu na gledatelja, bliži objekti su veći, znači manji objekt je dalje.
• Kretanja glave (engl. head movements) – Gledanje sa dva oka daje prednost da vidimo sliku sa dvije različite pozicije u isto vrijeme. Ovisno o razlici tih slika dobiva se tri-dimenzijska informacija. Iako s jednim okom uz pomoć kretanja dobiva se isto takva informacija.

• Razlika u slikama – Gledanjem s dva oka istu scene, s malo različitih pozicija, dobiva se tri-dimenzijska informacija usporednom tih različitih slika.
• Približavanje (engl. Convergence) – Mijenjanje pogleda malim pomakom oka. Tim pomakom može se u grubo dobiti informacija o udaljenosti fokusiranog objekta.
• Pulfrich efekt – Carl Pulfrich otkrio je efekt. Svjetliji podražaj je prepoznat ili obrađen brže nego tamniji. Nošenjem naočala sa jednom tamnijom stranom može se postići taj efekt i iskoristi da se dobije 3D privid za neku sliku.